“Sumnjao sam da me djevojka vara… Nestajala je često

Advertisements

“Sumnjao sam da me djevojka vara… Nestajala je često popodne, nije se javljala. Jednom sam odlučio da je pratim, hodala je dugo i osvrtala se, jedva sam uspjevao da budem neprimjetan.

Mislio sam da sigurno ide kod drugoga čim je tako nervozna.

sad-man-613371
Kada sam vidio gdje je ušla, osjećao sam se kao najveći idiot.

Čekao sam je satima i kad je izašla bila je zapanjena što sam tu, a ja sam je poljubio i zamolio za oproštaj što sam kreten.

Advertisements

Išla je u dom za nezbrinutu djecu. Igra se sa njima i uči ih svakog dana, a ne želi da ljudi znaju.
BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻
Oštećenje sluha najranije se može otkriti u novorođenačkoj dobi – gornja granica je dob od 3 godine, a optimalna dob je 3 mjeseca
Sveobuhvatni probir novorođenčadi
U Zdravstvenoj knjižici djeteta predviđeno je praćenje sluha od rođenja djeteta do polaska u školu. Danas je u svijetu kao optimalan prihvaćen stav da se sluh provjerava u sve djece bez obzira jesu li rizična ili ne i to najbolje u rodilištu prije otpusta. U rodilištima Republike Hrvatske odnedavno se provodi Sveobuhvatni Probir Novorođenčadi na Oštećenje Sluha (SPNOS), a u Zdravstvenoj knjižici djeteta je radi toga uvedena i posebna rubrika u koju se upisuje nalaz provjere sluha u djeteta.

Provjera sluha automatiziranim ispitivanjem otoakustičke emisije danas je najčešća metoda u rodilištima. Metoda je jednostavna, brza (često traje svega 10 sekundi) i objektivna, uz visoku osjetljivost i specifičnost. Ispituje se funkcija osjetnih stanica pužnice, s obzirom da jedino zdrava pužnica daje odgovor. Ispitivanje se provodi na oba uha te se naznačuje je li otoakustička emisija prisutna (uredan nalaz) ili odsutna (nalaz je sumnjiv ili patološki te zahtijeva daljnje ispitivanje).

Advertisements

U rizične djece ili u drugom stupnju provjere djece pozitivne na prvom stupnju, najčešće se koristi automatsko ispitivanje slušnih odgovora moždanog debla. Ovom se metodom dobije ne samo odgovor pužnice, već i struktura moždanog debla.
Rano, pravodobno i kasno otkrivanje
Pod pojmom oštećenja sluha podrazumijeva se oštećenje svih lokalizacija i svih intenziteta koje bi moglo imati utjecaj na normalni razvoj govora. Smatra se da se na 1000 djece rađa jedno do dvoje slušno oštećene djece, dok je oštećenje sluha u rizične djece oko 30 – 50 puta češće nego u općoj populaciji. Tome pridonosi i činjenica da je oko 70 posto svih oštećenja sluha uvjetovano nepovoljnim prenatalnim i perinatalnim čimbenicima.

U preventivnom smislu važno je razlikovati pojmove rano i pravodobno otkrivanje oštećenja sluha. Rano otkrivanje je ono koje je što je moguće bliže vremenu nastanka oštećenja, dok se pravodobnim otkrivanjem smatra razdoblje od časa kada je moguća intervencija do časa gornje granice optimalnog djelovanja.

Preventivnim otkrivanjem oštećenja sluha nastoji se što prije otkriti eventualno oštećenje i u tom smislu poduzeti određena djelovanja da ne dođe do trajnog i nepovratnog oštećenja slušne funkcije djeteta. Unatoč metodama ranog otkrivanja oštećenja sluha, iskustvo je pokazalo da se čak i jača oštećenja sluha još uvijek kasno otkrivaju, i to obično u dobi od dvije godine ili kasnije. Oštećenje sluha najranije se može otkriti u novorođenačkoj dobi. Gornja granica za otkrivanje oštećenja sluha je dob od 3 godine, a optimalna dob je tri mjeseca.

Kasno otkrivanje oštećenja sluha ima dugotrajne posljedice i iziskuje puno veći napor stručnjaka, roditelja i samog djeteta u postizanju i dosegu rezultata odgovarajuće provedene slušne rehabilitacije u prvim mjesecima života. Stoga je potrebna aktivna uloga zdravstva u prepoznavanju oštećenja, prije negoli posljedice oštećenja postanu vidljive.

Rano otkrivanje slušnog oštećenja potrebno je radi pravodobne i odgovarajuće rehabilitacije kojom se smanjuju posljedice oštećenja sluha i poboljšava komunikacija djeteta s okolinom. Svako kašnjenje u prepoznavanju i rehabilitaciji oštećenja sluha uzrokuje ireverzibilno smanjenje ili gubitak komunikacijskog potencijala.
Redoviti sistematski pregledi po dobi
Osim prvog probiranja na oštećenje sluha u rodilištu, kasnije se provjera reakcije na zvuk provodi u sklopu redovitih sistematskih pregleda djeteta prema dobi.

U prva dva mjeseca života dijete se umiruje kod pojave poznatih zvukova (npr. glas roditelja), a kod jakih iznenadnih zvukova trepne, trzne se ili iznenada zaplače, što je znak da dijete dobro reagira na zvukove.

U dobi od 3 – 4 mjeseca dijete se utiša ili smiješi na zvuk poznatog glasa i kada osobu ne vidi, okreće oči prema glasu tj. izvoru zvuka i voli se igrati sa zvečkom i igračkama koje stvaraju zvukove.

U dobi od 6 – 7 mjeseci dijete reagira na glazbu i glas gukanjem, okreće glavu prema glasu, lokalizira zvuk viših frekvencija te pokazuje razumijevanje za česte riječi (npr. “ne”, “papa”, “laku noć”, “mama” i sl.) i to bez geste.

U dobi od 12 – 15 mjeseci odaziva se i gestama odgovara na vlastito ime, rukom pokazuje dragu igračku kada ga se pita te imitira jednostavne riječi i zvukove.

U drugoj godini života dijete razumijeva jednostavne upute i naredbe (npr. uzmi svoju igračku i sl.). Također prepoznaje kosu, nos, oči i druge dijelove tijela kada ih imenujemo, a svoje želje izražava imenovanjem predmeta. Do kraja druge godine govori više od 20 riječi.

Od druge godine nadalje najmjerodavniji parametar pravilnog razvoja sluha je stanje govora.Predviđeni orijentacijski pregledi sluha u okviru pedijatrijske skrbi, navedeni u Zdravstvenoj knjižici djeteta, sugeriraju na potrebu ranog otkrivanja odstupanja u slušnom razvoju, odnosno pri njihovom uočavanju upućivanje specijalisti otorinolarinologu koji će provesti potrebnu daljnju dijagnostiku i eventualnu rehabilitaciju.
Većina dojenačkih problema sastavni su i prolazni dio odrastanja, tijekom kojih djeca trebaju potporu i smirenost svojih roditelja
Djeca nakon rođenja moraju proći kroz niz prilagodbi na vanjski svijet u koji su stigli, pa tako i njihov probavni sustav. Kod zdrave djece, dakle one sa zdravim probavnim sustavom, najčešće su funkcionalne probavne tegobe, koje nastaju zbog nezrelosti probavnih struktura i činjenice da mogu reagirati manje ili više burno na neke čimbenike. Ta reakcija uzrokuje probleme koji se, na žalost, ne mogu dokazati klasičnim metodama. Najpoznatije tegobe, koje se javljaju kod velikog broja dojenčadi, su kolike, bljuckanje i zatvor. S obzirom na to da je riječ o vrlo malim bebama, glavni simptom svih problema je neutješan plač koji vodi do izmorenosti i bebe i roditelja. Utješna je činjenica da su te tegobe prolazne i većina ili prođe do prve godine djetetova života.
Beba i mama na izmaku snaga
Pod terminom kolike (dojenačke kolike) podrazumijevaju se bolni grčevi probavnog sustava koji se javljaju u dojenačkoj dobi, a manifestiraju se neutješnim i intenzivnim plačem djeteta u kasnim popodnevnim i večernjim satima, svakodnevno. Javljaju se u razdoblju od trećeg tjedna do trećeg mjeseca djetetova života. Uz jak plač, dijete privlači nožice prema trbuhu, izvija se i grči šake. Trbuh je obično napet i osjetljiv. Razdoblje plača može potrajati i satima, dok dojenče ne zaspi od umora.Statistički gledano, kolike se češće javljaju kod muške djece i kod prvorođenih. Uzrok njihove pojave ni do danas nije potpuno poznat. Takozvane aerokolike javljaju se pri rastezanju crijeva zbog veće količine zraka koju dijete proguta sisanjem, te kod djece koja pohlepno sišu, bez stanke.

Različite su teorije koje nastoje objasniti pojavu klasičnih kolika. Dok neke upućuju na nedovoljnu razvijenost probavnog sustava, druge upozoravaju na prevelik unos laktoze koja fermentiranjem stvara veliku količinu plinova, što uzrokuje bolno rastezanje crijeva.Metode olakšavanja kolika su brojne. Tijekom hranjenja dijete treba lagano prekinuti u sisanju i pomoći mu da podrigne, pri čemu izbacuje suvišan zrak. Nakon hranjenja najbolje ga je podignuti u uspravan položaj. Za vrijeme napada pomaže masaža trbuha kružnim pokretima. Bitna je i prehrana majke ako je dijete dojeno ili uzimanje hrane sa smanjenom količinom laktoze, ako je na zamjenskom mlijeku.
Bljuc, bljuc
Bljuckanje je pojam koji označava vraćanje hrane iz želuca u gornje partije probavnog sustava, što se naziva regurgitacija, odnosno gastroezofagealni refluks (GER). S obzirom na to da je sadržaj želuca kiseo, njegovo vraćanje u usta može nadražiti jednjak, što može biti bolno. Čak 65 posto beba tijekom podrigivanja nakon obroka povrati manju količinu mlijeka i takvo bljuckanje se smatra normalnim. Međutim, vraćaju li se veće količine hrane i bez naprezanja, onda se to ne smatra normalnom reakcijom. Najčešće nestaje nakon prve godine života.
Kod dojenčadi kod koje se bljuckanje učestalo javlja potrebno je prilagoditi prehranu. Dakle, hrana mora biti gušća, ali ne i pregusta, jer se time usporava probava i posljedično povećava opasnost od vraćanja hrane

Uzrok bljuckanju treba tražiti u nedovoljno razvijenom kružnom mišiću (sfinkteru) smještenom između želuca i jednjaka. Njegova je uloga inače sprječavanje vraćanja hrane u suprotnom smjeru, dakle iz želuca prema jednjaku i dalje prema ustima.Kod dojenčadi kod koje se bljuckanje učestalo javlja potrebno je prilagoditi prehranu. Dakle, hrana mora biti gušća, ali ne i pregusta, jer se time usporava probava i posljedično povećava opasnost od vraćanja hrane. Prema smjernicama Europskog društva pedijatrijske gastroenterologije, hepatologije i prehrane, optimalno zgušnjavanje hrane postiže se pomoću kukuruznog škroba, koji se ne zgušnjava u bočici ili čaši nego tek u želucu, čime se olakšava pijenje i smanjuje količina izbljuckane hrane.
Rijetko i otežano pražnjenje stolice
Zatvor se definira kao smanjen broj stolica, koje su često i tvrde. Da dijete ima zatvor, možemo zaključiti kad je pražnjenje crijeva rjeđe od dva puta tjedno, pritom otežano, uz tvrdu stolicu, čak i pojavu krvi u stolici. Pri pražnjenju tako tvrde stolice javlja se i jaka bol. Ako dijete poveže defekaciju s boli, u sljedećem aktu napona na stolicu pokušat će odgoditi defekaciju, što samo pogoršava postojeći problem. Zatvor je najčešće funkcionalnog podrijetla, no i uzimanje nekih lijekova može usporiti pražnjenje stolice.Dojena djeca rijetko imaju teškoća sa zatvorom jer je crijevna mikroflora prilagođena majčinu mlijeku, koje je ujedno i lako probavljivo. Kod dojene djece pražnjenje crijeva najčešće se događa nekoliko puta dnevno, a stolica je mekanija i nije formirana. U slučaju zatvora kod dojene djece potrebno je prilagoditi prehranu majke uzimanjem dovoljno voća, povrća i vlakana.Kod dojenčadi koja se hrani zamjenskim mlijekom zatvor je češći. Teže izlučivanje stolice često se javlja prilikom uvođenja ili promjene mliječne hrane, odnosno kod prelaska s dojenja na kašastu hranu. Ako su se ti problemi pojavili kod uvođenja zamjenske mliječne hrane, nije dobro odmah promijeniti formulu nego treba prilagoditi učestalost i vrijeme hranjenja. Ako se unatoč tome problemi nastave, preporučuje se zamjena adaptiranog mlijeka posebno prilagođenom hranom za dojenčad sa zatvorom koja ima povećanu količinu laktoze. Uz to, djetetu je potrebno davati i dovoljnu količinu tekućine. Kod dojenčadi s navršenih četiri mjeseca preporučuje se i dodavanje 30 do 60 ml prirodnog voćnog soka od šljive ili grožđa, a od hrane ponuditi onu bogatu vlaknima (marelice, breskve, špinat, grašak).U slučaju zatvora, trebalo bi izbjegavati dojenčadi davati određene namirnice, kao što su riža, mrkva i banane. Ublažavanju tegoba pomažu i nježna masaža trbuha i topla kupka, koja će dojenče opustiti i smiriti.
Moguće i alergije
Kao funkcionalnu tegobu koja je, na žalost, sve učestalija među dojenčadi, valja spomenuti i alergiju na proteine kravljeg mlijeka. Alergije se mogu javiti kod dojenčadi već tijekom prva tri mjeseca života, ako su na zamjenskom mlijeku ili kasnije, pri uvođenju mlijeka u prehranu i prestankom dojenja.Glavni simptomi su povraćanje, proljevaste stolice ili kožni osip. Dijagnozu je najlakše potvrditi potpunim isključivanjem mliječnih bjelančevina iz prehrane djeteta i majke, ako je dijete dojeno. Djeci koja su na zamjenskom mlijeku potrebno je uvesti mliječne formule s djelomično ili potpuno rastavljenim proteinima (kazein ili sirutka). Te alergije obično nestaju između druge i četvrte godine života.Funkcionalne probavne tegobe su sastavni dio odrastanja većine djece. Pritom je važno zapamtiti da je to samo prolazna faza u razvoju zdravog djeteta, te da u tim trenucima treba potporu i smirenost svojih roditelja.

Advertisements