Iako vam možda zvuči bezazleno i kao nešto što je normalno da se ponekad javi, u pitanju je zdravstveni problem koji mora da se leči, kako ne bi ostavio teže posledice, jer zatvor ne utiče samo na creva, već može da uzrokuje i poremećaj rada svih drugih organa i tkiva.
Naime, telo se rešava otrova i neprerađenih materija koje organizmu nisu potrebne tako što ih šalje u creva, koja bi trebalo da izbace sav otpad napolje. Međutim, kada se javi zatvor, metabolički otpad ostaje zaglavljen u crevima, gde bi trebalo da se zadrži što kraće – 12 do 48 sati od konzumiranja hrane trebalo bi da se creva isprazne.
Ako se creva ne prazne redovno, javljaju se neprijatne posledice, od kojih su najčešće nadutost, pojava hemoroida, bol u stomaku, pa čak i glavobolja i malaksalost. Takođe, uz zatvor najčešće idu i gasovi, koji se gomilaju u crevima zajedno sa toksinima. Većina ljudi i ne sanja o posledicama ovog stanja – narušava se crevna flora, a nakupljeni toksini kroz cirkulaciju putuju kroz celo telo i tako stižu i do svih ostalih organa. Zbog svega toga, veoma je važno da znate sve simptome zatvora, uključujući i one najranije:
Gasovi
Veoma neprijatan simptom, koji se čini najgorim od svih – osećate kao da imate previše vazduha u stomaku koji moraju da izađu, iako možda nije trenutak za čudne zvukove i mirise.
Osećaj nelagodnosti i bol
Ovaj simptom može da ometa vaš svakodnevni život, jer početni, povremeni bol u donjem stomaku usled nelečenja zatvora može da pređe u konstantni.
Tvrda i suva stolica
Ako imate stolicu, ne znači da nemate zatvor! Naime, kada se javi suva i tvrda stolica u maloj količini, koja može biti rezultat nedovoljnog unošenja tečnosti, vlakana i fizičke neaktivnosti, uz osećaj da ni uz naprezanje ne možete potpuno da ispraznite creva, u pitanju je zatvor koji bi trebalo lečiti.
Foto: Thinkstock
Foto: Thinkstock
Nadimanje u stomaku
Neprijatan osećaj da ste puni gasova i vidljivo nadut stomak klasični su simptomi zatvora. Stomak se obično nadima popodne ili uveče, i ne mora nužno da se pojavi nakon jela, već nakon varenja.
Krv u stolici
Iako bi većina ljudi verovatno odmah pomislila na najgore, tragovi krvi u stolici većinom su bezopasni, a u dosta slučajeva su rezultat zatvora. Svetlo-crveni tragovi većinom potiču od donjeg dela creva pri anusu, zbog otežanog pražnjenja. Tamnija krv u stolici znači da potiče iz gornjeg dela creva, i tada je stolica značajno tamnija i mekša. Ako primetite tragove krvi na toalet papiru, uzrok tome može biti iritacija rektuma uzrokovana tvrdom stolicom i naprezanjem.
Retko pražnjenje creva
Isto kao i u ostalim sferama života, i pražnjenje creva ima svoj ritam, koji kod svake osobe može biti drugačiji. Redovnom stolicom smatra se pražnjenje creva između dva puta dnevno i tri puta nedeljno.
Gubitak apetita
Ako jedete manje nego inače i nemate apetit, to može da bude uzrokovano osećajem da vam je stomak stalno pun. To se i dešava u slučaju zatvora, sa razlikom što su zapravo creva puna, a ne želudac.
Dijareja i izostanak stolice
Kod slučaja zatvora, stolica može da varira od veoma retke i vodene, do suve u maloj količini, praćene osećajem da su creva puna, ali ne mogu da se isprazne.
Ako ste kod sebe uočili neke ili sve simptome, trebalo bi da se obratite lekaru ili farmaceutu, kako biste odabrali najbolji preparat koji će vam pomoći da se oslobodite zatvora. Najbolje bi bilo da odaberete lek čije supstance oponašaju funkciju i potpomažu prirodni mehanizam creva. Takvi proizvodi imaju i laksativno dejstvo, pa mogu da vam olakšaju tegobe već nakon 30 minuta.
BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻
Svako dijete trebalo bi napraviti oftalmološki pregled do treće godine života. Pri tome se misli na zdravu djecu kod koje se ne primjećuju tegobe s vidom ili bježanje oka
Obvezan oftalmološki pregled i kod najmanje sumnje
Većina djece kod koje se dijagnosticira refrakcijska greška ili strabizam ima pozitivnu obiteljsku anamnezu, što znači da bi svako dijete, kod kojeg u užoj obitelji postoji strabizam, slabovidnost, visoke dioptrije ili različite oftalmološke bolesti, trebalo oftalmološki pregledati bez obzira na manifestaciju simptoma. Nijedno dijete nije premalo za pregled oftalmologa, tim više što su pregled i testovi prilagođeni dobi.
Pri svakoj sumnji u slabiji vid djeteta ili bježanje oka, pregled mora biti neodgodiv, bez obzira na dob i suradnju djeteta jer u tom slučaju dob nije važna. Stoga je važna edukacija roditelja, odgajatelja u vrtiću i kompletnog medicinskog osoblja koje dolazi u kontakt s djetetom, kako bi u slučaju sumnje u slabiji vid ili pojavu strabizma na vrijeme uputili dijete na oftalmološki pregled.
Što obuhvaća oftalmološki pregled djeteta
Osnovni oftalmološki pregled obuhvaća uzimanje ortoptičkog statusa s testovima binokularnog i stereovida, utvrđivanje vidne oštrine i perifernog vida te kompletan pregled prednjeg i stražnjeg segmenta oka, uz obvezno širenje zjenica i određivanje objektivne refrakcije skijaskopijom.
Pregledi se ponavljaju više puta, osobito u početku nakon postavljanja dijagnoze, kako bi se dobila što točnija slika funkcije vida.
Što znači kada djetetu bježi oko?
Usklađenim i konjugiranim pokretima očiju postiže se savršena suradnja oba oka, što nazivamo binokularni vid, odnosno gledanje s oba oka, pri čemu se dvije pojedinačno percipirane slike u mozgu ujedinjuju u jednu. Takva zajednička slika jasna je i jednostruka.
Strabizam je poremećaj pokretljivosti i položaja očiju, koji može izazvati poremećaj u razvoju binokularnosti i stereovida. Kad oko bježi, vidne osi nisu poravnate i slika nije jednostruka jer se mozak koristi slikom samo jednog oka koje postaje vodeće. Kako je isključivanje jednog oka neuroadaptacijski mehanizam kojim se sprječava pojava dvoslika, oko koje se suprimira postaje slabovidno, odnosno lijeno.
Strabizam u dječjoj dobi često je posljedica nekorigirane refrakcijske greške i uglavnom se javlja kao posljedica dalekovidnosti. Budući da djeca imaju pojačanu sposobnost akomodacije i s njom povezanu konvergenciju, dalekovidno oko bježi prema nosu.
S obzirom na to da plastično razdoblje razvoja vida i vidnih funkcija traje do treće godine života, a završava gotovo u potpunosti do polaska u školu, izuzetno je važno da se refrakcijska greška i strabizam dijagnosticiraju čim prije kako bi na vrijeme počelo liječenje u smislu korekcije refrakcijske greške optičkim pomagalom te iniciranjem pleoptičkog tretmana zatvaranjem boljeg oka kod slabovidnosti.
Liječenje je dugotrajno i složeno te zahtijeva svakodnevni angažman i potporu roditelja i liječnika jer je i nakon operativnog zahvata potrebno nastaviti nositi naočale i provoditi okluziju (zatvaranje boljeg oka). Prema tome, jedan tip liječenja ne isključuje drugi, već se nadopunjuju, uz, jasno, potporu roditelja koji bi trebali svakodnevno nadgledati i poticati provođenje okluzije.
Kako primijetiti da dijete slabije vidi?
Ako je vidna oštrina smanjena na oba oka, dijete jasno pokazuje znakove slabijeg vida, poput približavanja knjiga, gledanja televizora na kratkoj udaljenosti ili stiskanja i učestalog žmirkanja kod pokušaja fiksiranja udaljenih predmeta. No, ako je vid oslabljen samo na jednome oku, roditelji i okolina ne primjećuju problem jer se dijete koristi boljim okom. Pri tome mozak preuzima informacije koje dolaze iz boljeg oka, a informacije iz drugog oka se suprimiraju, što dovodi do razvoja slabovidnosti.
Roditelji koji sami imaju tegobe s vidom, refrakcijske greške, slabovidnost u vlastitoj ili obiteljskoj anamnezi, trebali bi čim prije dovesti svoje dijete na pregled sa širenjem zjenica kako bi se stekao uvid u stanje vida i pravodobno postavila dijagnoza te počelo liječenje.
Vid se postupno razvija tijekom prve godine, a kada dijete učini prve samostalne korake približi se razini vida odrasle osobe
Vidni sustav formiran, ali nezreo
U ovom prikazu biti će riječi o karakterističnim razdobljima razvoja vida u djeteta kao i simptomima normalnog i poremećenog razvoja koja može uočiti bilo roditelj, bilo liječnik.
Vid se postupno razvija tijekom prve godine, a kada dijete učini prve samostalne korake približi se razini vida odrasle osobe. Prije je prevladavalo mišljenje da dijete po porodu ništa ne vidi, što se pokazalo netočnim. Kod rođenja je vidni sustav djeteta formiran, ali je, kao i većina drugih struktura poput mozga ili nekih drugih organa (bubrezi, jetra), zapravo nezreo. Stoga novorođenče svijet oko sebe vidi samo kao izmjenu svjetla i sjene, ali bez boja. Primjećuje samo obrise predmeta, i to onih većih u njegovoj blizini. Vrlo jasno raspoznaje obrise lica i tijela majke i njenom blizinom se smiruje.
U prvim mjesecima života, dijete još ne može kontrolirati mišiće koji pokreću očnu jabučicu pa ne može zaustaviti pogled na jednom predmetu tj. nije u stanju “fiksirati” predmet. Iz istog razloga, oba djetetova oka ne mogu istodobno gledati prema nosu (konvergencija) ili povremeno skrenuti u stranu (divergencija) te se dobiva dojam da dijete škilji (strabizam).
U tom razdoblju, iznošenjem djeteta na izvor svjetla, npr. prema prozoru, majka može primijetiti da dijete zatvara oči, stiska vjeđe, a obje zjenice se sužavaju. Ovo je uredna reakcija djeteta na svjetlo, a znači da su prozirni mediji oka zdravi, a svjetlost prolazi i podražuje pozadinu oka (mrežnicu), uslijed čega se javlja opisana reakcija na svjetlost. Ako je ova reakcija odsutna ili prisutna samo na jednom oku, potrebno je potražiti savjet liječnika.
Pregledom prednjeg segmenta oka liječnik može utvrditi promjene izgleda vjeđa, širine rasporka, treptanja i osjetljivosti na svjetlo. U slučaju povećanog očnog tlaka u djeteta se mogu uočiti povećane očne jabučice te povremena smanjena providnost rožnice koja može biti povećanog promjera. Može se javiti i suzenje. Potrebno ga je otkriti u prvom mjesecu života, moguće već prvih dana. Optimalna dob otkrivanja je do kraja trećeg mjeseca života djeteta. Sličan izgled u prvom mjesecu života djeteta može biti kod visoke kratkovidnosti
Spontano titranje očiju može se uočiti u obliku grčeva koji mogu biti horizontalni, vertikalni ili rotatorni, a javljaju se već od novorođenačke dobi. Treba ga uočiti čim se pojavi, jer je često povezano s drugim smetnjama vida, a može biti i udruženo s neurološkim poremećajima.
Nekoordinirani pokreti očiju javljaju se u 1. mjesecu života do razvoja refleksa fiksacije i normalna su pojava u dojenčeta.
Dojenačko razdoblje
U drugom mjesecu života dijete počinje uočavati predmete jasnih boja, a obrisi predmeta postaju oštriji i jasniji pa uspije fiksirati predmet na udaljenosti od 25-30 cm, što je upravo razmak na kojem komunicira s majkom. Da bi utvrdili prati li predmete, djetetu se pokaže igračka jasnih boja (npr. crvene) na udaljenosti od oko 25 cm od njegovog lica i pokuša mu se privući pažnja. Kada se uoči da dijete prati igračku, treba je pomicati na jednu i drugu stranu do 45°. Ako dijete ne pokazuje sigurnu suradnju, preporuča se ponoviti test za mjesec dana.
Početkom trećeg mjeseca života uočava se znatniji napredak u sveukupnom rastu i razvoju, posebno vidnog sustava i to zahvaljujući razvoju mrežnice, posebno njezina središnjeg dijela (makule) koje reagira na svjetlo. Dijete tada počinje jasnije gledati pa jasno uočava kontrast crno-bijelo, zaustavlja pogled na predmetu koji prepoznaje s njegovim detaljima. I lice majke raspoznaje znatno jasnije i s puno više detalja. Raznim gestama, pa tako i vidom, odgovara na majčin pogled i smiješak.
U dobi od četvrtog mjeseca vidni sustav razvija osjet dubine, odnosno prostora. Dijete najprije pogledom slijedi predmet koji se u njegovom vidnom polju nalazi horizontalno, zatim vertikalno i to na udaljenosti od oko 25 cm. Opažanje udaljenosti moguće je zbog razvoja mehanizma akomodacije (prilagodbe). Očna leća je prirodno elastična i mijenja zakrivljenost ovisno o udaljenosti slike koju oko trenutno gleda, bez obzira radi li se o predmetu koji je blizu ili daleko. Dijete jasno vidi predmete na udaljenosti od jednog metra, dok su mu udaljeni predmeti još nejasni. Ako majka najprije približi predmet očima djeteta, a zatim ga pomakne na metar udaljenosti, dijete se naginje prema naprijed i nastoji uhvatiti predmet. U stanju je vidjeti predmet koji majka brzo pokreće pred njegovim očima, a ono ga želi uhvatiti. Može uhvatiti predmet koji vidi tek kada uskladi pokret ruke i procijeni udaljenost predmeta kojeg oko vidi (okulomotorna koordinacija).
U šestom mjesecu života dijete jasno razlikuje oblike i boje predmeta, iako ne još sasvim jasno. U tom razdoblju razvija se binokularni vid tj. oči gledaju istodobno i na taj način gledaju sliku u isto vrijeme.
Moguće je ispitati i koristi li dijete svako oko zasebno (tzv. obrambena reakcija). Dijete sjedi majci na krilu s leđima okrenutim prsima majke. Naizmjenično mu se pokrije jedno pa drugo oko i promatra ponašanje. Ukoliko se ne brani, nalaz je uredan. Ako se dijete kod pokrivanja jednog oka brani, znači da mu je pokriveno oko bolje, a oko koje nije bilo pokriveno slabovidno. Test treba ponoviti nakon mjesec dana i u slučaju istog nalaza uputiti ga okulisti. Pomoću obrambene reakcije može se otkriti slabovidnost, koja se definira kao djelomičan ili gotovo kompletan gubitak vida na jednom ili oba oka.
Pomoću testa pokrivanja i otkrivanja oka (cover-uncover test), može se utvrditi postoji li škiljavost ili strabizam. Dijete sjedi majci na krilu s leđima okrenutim prsima majke. Ispitivač naizmjenično pokriva i otkriva desno i lijevo oko (dok dijete fiksira neki predmet ili džepnu svjetiljku) i promatra pokazuje li jedno ili drugo oko otklon prema unutra (k nosu) ili van. Ukoliko nema otklona, nalaz je uredan. Postojanje otklona ukazuje na škiljavost. To je stanje kod kojeg se vidne osovine očiju postavljaju u drugačiji položaj od onog koji odgovara fiziološkim uvjetima, a često se javlja uz refrakcijske anomalije i slabovidnost. U slučaju javljanja otklona potrebno je ponoviti test za mjesec dana i ukoliko je nalaz isti potrebno je dijete uputiti okulisti.
Uz ove navedene testove, korisno je ispitati i pokretljivost mišića koji pokreću očnu jabučicu. Djetetu se pokaže privlačna igračka koju ono treba pratiti u 9 položaja: od gore preko vertikalne linije do dolje, od gore desno do dolje lijevo, od gore lijevo do dolje desno te od krajnje desno preko horizontale do krajnje lijevo. Ako izostane kretnja očne jabučice u nekom od opisanih položaja, potrebno je dijete odmah uputiti okulisti.
S navršenom godinom dana i dalje
S navršenom godinom dana dijete usavršava trodimenzionalni vid. Vidno polje mu se proširuje, a svijet vidi drugačijim, plastičnijim i manje ravnim nego u ranijim razdobljima razvoja. Razlikuje oblike predmeta – promatra okrugle forme, uočava da kocka ima više ploha. Počinje jasnije razlikovati boje, s time da bolje razlikuje jake boje, dok prepoznavanje nijansi dolazi u sljedećim godinama razvoja.
U igri s djetetom majka mu treba davati predmete različitog oblika i promatrati kako se ono igra. Ako ih u ruci okreće i promatra svaki dio, ako ih približava pokušavajući usporediti svaki dio, znači da je dijete postiglo razvoj vida odrasle osobe i da shvaća da neki predmeti mogu mijenjati oblik, da kocka ima uglove i da je različita od kugle. Dijete jasno gleda u daljinu i raste mu zanimanje za sve što ga okružuje.
Ukoliko razvoj vida slijedi uredne obrasce razvoja, u dobi od tri godine je potrebno odvesti dijete na prvi okulistički pregled.
Pri općem sistematskom pregledu s tri godine života djeteta, potrebno je roditeljima dati primjerak E-testa da dijete nauče rukom pokazivati razne položaje slova E kako bi se s četri godine moglo pristupiti testu. Majka djetetu zatvori lijevo oko dok se ispituje desno oko. Ako dijete vidi sve znakove, nalaz je uredan. Ukoliko ne vidi zadnji znak to je još uredno, ali potrebna je kontrola za 2-3 mjeseca. Ukoliko dijete kod prvog pregleda vidi manje od trećeg reda gledano odozdo, potrebno je ponoviti pregled za mjesec dana.